Prirodne ljepote i turistička ponuda

Od balkanske kafane do modernog kafića i sportske kladionice


Moderna vremena nose i novi izgled najomiljenije balkanske, pa i banjalučke zabave – kafane. Sve je teže naći staru kafanu s kockastim stolnjacima i limenim pepeljarama, gdje gazda upisuje ceh u teku.
Ali ih ima, u svakom kvartu će se pronaći poneki zaboravljeni i naoko zapušteni lokal gdje se gosti i konobari sporazumjevaju tajnim znacima i šiframa. Gdje gosti donose svoju mezu – bez da se gazda buni. Takva mjesta nisu možda za turiste, ali imaju onaj štih i miris prijatan samo domaćim. Tu ćete probati domaće čvarke s mlijekom, lukom i ljutom turšijom, motani burek od juče, steranu krompirušu, bubrežnjak i bumbar uz domaću rakiju i hladno pivo.
Posluženu u čašama zaboravljenog dizajna i čokanjima koji imaju svog vlasnika, a nerijetko i ime. U rashladnom ormariću ćete često moći vidjeti hrpu kuhanih jaja za koje nije sigurno da li su skuhana ove, ili prošle nedjelje. I saznaćete sve novosti, bez da ste bili u gradu, bez da gledate Tv i lutate internetom.
A kad su praznici probaćete i domaću baklavu i gurabije, i štrudl i saljnike, i kulen od fi 270 bez mjerenja, i sudžukice i koljenice s ‘renom, i obavezno se potucati jajima.
A šampion kafane će isto tako obavezno imati drveno jaje. Kao i lani.
Ovakva mjesta nisu lijepa za slikanje, ali su lijepa za sjećanje i druženje. Dok skroz ne nestanu u sjaju mesinga modernih lokala.
Nećemo navodite takve lokale, oni ne trebaju reklamu, oni su dovoljni sami sebi i svojim gostima.
Prva kafana u Banjaluci otvorena je 1617. godine, a do danas im se broj prilično povećao. Svi se uglavnom slažu da je najstariji kafić u Banjaluci je 'Kod Tane'. Tanasije Kuvalja je kao zaslužni sportista je 1974. godine dobio dozvolu da otvori privatni kafić. Međutim stanovnici starog Mejdana tvrde da je prvi caffe bar (po tim imenom, što će reći prvi kafić) bio "Lido", otvoren godinu ranije (1973.) a nalazio se pored danasnjeg Tropica.
U Privrednoj komori grada registrovano je (bilo 2017) čak 743 SUR objekta. Šta se krije pod ovom socrealističnom skraćenicom (samostalni ugostiteljski objekt), znaju posjetioci koji im daju razlog za opstanak. Danas ih (bez obzira na koronu) ima i više.

Ako vam se čini zanimljivim i želite da ih upoznate – dođite u naš grad, da istražujemo zajedno.
U Banjaluci postoji nekoliko nezvaničnih i samo jedan registrovani Internet kafe (Boot). Gotovo svi kafići imaju WiFi internet konekciju, a mnogi su registrovani i kao CD igraonice.
Daleko popularnije, ili opasnije kako već hoćete, od CD igraonica su sportske kladionice. Danas gotovo svaki kvart u Banjaluci ima bar jednu kladionicu. Većina od njih je kombinacija kafića i kladionice.
Kako se u kladionicama provodi vrijeme i zabavlja, ili tek gubi novac lako je zamisliti. Pogotovo što većina takvih lokala kao način da prekratite vrijeme dok počne utakmica nudi i jednoruke razbojnike (blak jack aparate), elektronski rulet, poker, pa čak i barbut.

Barbut je navodno bio specijalitet banjalučke kockarske scene. Kažu da su na neke partije dolazili svi važni igrači od Vardara pa do Triglava. Teško je provjeriti validnost tih priča, ali ni danas ne prestaju priče o nekim od tih sada već starih i legendarnih lokala. Jeti, Kod Troke, Alibaba, Tri fenjera, Studenac, Kozara, Soko i Lovac polako postaju nešto poput Mombase i Kazablanke, ali bez Bogarta.

Klasična balkanska ponuda: MyWay i Orhideja dva najposjećenija restorana sa pečenjem u Banjaluci

Luksuzna banjalučka ponuda: Mala Stanica i Integra restoran na 14